Kada se govori o astmi najčešća je podjela na dva tipa – alergijska i nealergijska. Pojava učestalih bronhitisa, a bez prisutnosti znakova respiracijske infekcije posebno u djece čiji roditelji imaju atopijske bolesti osnova je za sumnju da se radi o alergijskoj astmi. Potrebno je dokazati koji je alergen ili više njih odgovorno za pojavu astme. Najjednostavniji je ubodni kožni test (eng. skin prick test) pomoću kojega se unose alergeni u kožu te se gleda reakcija. Kako bi se procijenilo kolika je preosjetljivost postoji pozitivna (histamin) i negativna kontrola. Veličina urtike je proporcionalna alergijskoj kožnoj reakciji. Specifičniji je test iz krvi u kojemu se računa broj IgE protutijela na određeni alergen – radi se o specifičnom IgE za pojedini alergen. Također je bitan nalaz ukupnog broja IgE protutijela.

Za dokazivanje astme najčešće se koriste dva test: ventolinski test i metakolinski test. Ukoliko su bronhi pacijenta hiperreaktivni (što je tipičan nalaz u astmatičara) nakon inhalacije Ventolina događa se bronhdilatacija (proširenje bronha) u tolikoj mjeri da se test proglasi pozitivan. Kod metakolinskog je testa postupak obrnut – nakon inhalacije metakolina u određenoj dozi zbog hiperreaktivnosti bronha oni se suze u određenoj mjeri koja je potrebna da bi se test proglasio pozitivnim.

Dakle, pozitivan Ventolinski ili Metakolinski test dokaz su astme tj. hiperreaktivnosti bronha koja je u podlozi svake astme.

 

Autor: Drago Ćaleta

Drago Ćaleta, dr. med., specijalist pedijatar, subspecijalist klinički imunolog i alergolog.

Pogledajte sve članke ovog stručnjaka