Vjerujemo da ste svi čuli za dr. B. Searsa i njegov način života u zoni. Osnov života u zoni je unos glavnih makronutrijenata (proteina, ugljikohidrata i masti) u pravilnom omjeru. Za svakog pojedinca izračunava se dnevni unos proteina koji se pretvori u blokove proteina. Na svaki blok proteina potrebno je unijeti jedan blok ugljikohidrata i jedan blok masti – dnevni unos je raspoređen na 3 glavna obroka i 2 međuobroka. Jednostavna matematika, zar ne?

S obzirom da najmanje problema imamo sa proteinima, pozabavit ćemo se ugljikohidratima i mastima.

Ugljikohidrati – glavni razlog debljine

Svima nam je potrebna određena količina ugljikohidrata jer oni hrane naš mozak koji koristi glukozu kao glavni izvor energije.
Ali problem je u količini i vrsti ugljikohidrata koje konzumiramo. Naše tijelo ima ograničen kapacitet za pohranjivanja viška uh, a taj višak se vrlo lako može pretvoriti u višak tjelesne masnoće. Ugljikohidrati, koje tijelo odmah ne iskoristi, pohranjuju se u obliku glikogena u jetri i mišićima, samo glikogen pohranjen u jetri se može razgraditi i održavati odgovarajuću razinu šećera u krvi. Rezerve glikogena u jetri se mogu iscrpsti u razdoblju od 10-12 sati pa se te rezerve moraju stalno obnavljati i zbog toga jedemo ugljikohidrate. No, što se događa sa viškom ugljikohidrata-pretvaraju se u masnoću i pohranjuju u masnom tkivu. Osim toga, višak ugljikohidrata izaziva nagli porast glukoze u krvi što potiče lučenje inzulina koji potom smanjuje razinu glukoze i višak kalorija iz ugljikohidrata u obliku masti odlaže za slučaj velike nestašice hrane. Na taj način se ništa od pohranjene masnoće ne oslobađa pa je zaključak da se zbog viška ugljikohidrata debljamo i ostajemo gojazni.

Za kontrolu unosa ugljikohidrata u organizam poslužiti će nam faktor zvan glikemijski indeks koji označa brzinu ulaza ugljikohidrata u krvotok. Kada ugljikohidrati prebrzo ulaze u krvotok, izlučuju se visoke razine inzulina koji spušta razinu glukoze u krvi, ali šalje tijelu poruku da pohrani i zadrži masnoće te se od previše ugljikohidrata sa visokim glikemijskim indeksom debljamo i ostajemo debeli. Dakle, rješenje je da konzumiramo ugljikohidrate sa niskim glikemijskim indeksom (uglavnom sve voće-osim banana i sušenoga voća i svo povrće bogato vlaknima-osim mrkve i kukuruza). Većina žitarica, škrob i tjestenina sadrže ugljikohidrate sa visokim glikemijskim indeksom.

Mast – riječ koje se svi bojimo

No, pritom zaboravljamo da masti daju hrani bolji okus te našem mozgu šalju poruku da smo siti. Nemojte biti u strahu od masnoća, važno je samo koje masnoće jedemo. Postoje dobre masnoće, koje bi trebale trebale činiti glavninu blokova masti u našem jelovniku, a to su one masti koje su bogate nezasićenim masnim kiselinama (npr.maslinovo ulje, masline, avokado, itd) i loše masnoće koje su bogate zasićenim masnim kiselinama (npr. jetra, žumanjak, delikatesni mesni proizvodi, crveno meso, itd)

Ukratko zaključimo: na 1 blok proteina unesite 1 blok ugljikohidrata sa niskim glikemijskim indeksom i 1 blok dobrih masnoća i vrlo lako ćete ući u zonu.
Sa ulaskom u zonu, osjećat ćete se bolje, poletnije, imat ćete više energije, bit ćete zdraviji, a kao popratni efekt izgubiti ćete suvišne kilograme.
Kako potencirati učinak zone? Vježbanjem. U zoni se sve hormonalne promjene izazvane vježbanjem ubrzavaju!!

www.skidajkile.hr